(ME) TWINING

Iako je prelazak na digitalno neizbježan, on je takođe neophodan. Prednosti ove tranzicije za radnike i društvo u cjelini mogu se ostvariti samo ukoliko su ove procedure otvorene, inkluzivne i daju priliku svima koji su zainteresovani da učestvuju i doprinesu. Kako bi se obezbjedilo da su troškovi i koristi pravedno raspoređeni na svaki sektor društva, neophodno je da se „twin“ tranzicija sprovede na pravedan i pravičan način.

Glavni prioriteti su:

• Održavati trenutni nivo zaposlenosti,
• Obezbjediti prekvalifikaciju zaposlenih u cilju sticanja novih vještina i
• Postarati se da niko ne bude isključen niti izostavljen tokom čitavog perioda tranzicije.

U cilju borbe protiv klimatskih promjena i unaprijeđenja dugoročne održivosti, „twin“ tranzicija nastoji da smanji uticaj industrijske aktivnosti na životnu sredinu.

Postarati se da niko ne bude isključen niti izostavljen tokom čitavog perioda tranzicije.

Analizirajući sve dostavljene izvještaje iz partnerskih zemalja, možemo izvući određene zaključke koji su opšti i koji se uopšteno mogu primjeniti u periodu „twin“ tranzicije. Zaposleni i oni koji su pogođeni moraju biti uključeni u proces od samog početka.

Još jedan prioritet jeste da se obezbjedi da ove akcije pomažu lokalnim zajednicama i životnoj sredini u cjelini, kao i radnicima i kompanijama.

Kako bi se obezbjedilo da su njihovi problemi uzeti u obzir i da mogu učestvovati u odlučivanju, radnici na raspolaganju imaju nekoliko metoda za dijalog, konsultovanje i uključivanje.

Pristup sa fokusom na čovjeka – Procesi tranzicije moraju biti usredsređeni na pojedinca/građanina ili na čovjeka, kako bi bili pravedni; aktivnostima se takođe mora upravljati odgovorno i održivo kako bi se obezbjedilo da svi imaju jednake mogućnosti. Sve aktivnosti digitalne i zelene tranzicije na različite načine utiču na radnike. Kao rezultat toga, neke od ključnih faza ove tranzicije uključuju prekvalifikaciju i obuku zaposlenih u okviru poslovanja; komunikaciju sa širom javnošću, sa određenim ljudima ili zajednicama; i širenje informacija u vezi sa pravima, odgovornostima, beneficijama i zakonima koji se primjenjuju na svakog pojedinca dok se industrija kreće ka Industriji 5.0.

Javno-privatna partnerstva, programi obuke i državno zakonodavstvo mogu biti od velike pomoći u obezbjeđivanju da nijedan radnik ne bude izostavljen i da radnici budu spremni za ovu promjenu paradigme.

Pripremanje naših radnika – Dok je možda pojedinim radnicima pruženo ono što im je neophodno za   prilagođavanje promjenama u tehnologiji i okruženju, drugima je potrebna veća pomoć u vidu obrazovanja, prekvalifikacije i sticanja novih vještina.

Odgovarajuće strategije i smjernice – trebalo bi napraviti koherentne i dobro osmišljene Smjernice za „twin“ transformacije, posebno u pogledu promjene radnog mjesta i okruženja koja je ishod toga. Radnicima i rukovodstvu potrebni su ne samo jasna vizija i visoki ciljevi u ovoj fazi tranzicije, već i konkretni akcioni planovi i rješenja koja se predlažu za najugroženije sektore privrede, geografska područja ili društvene grupe. Unaprijeđenje neadekvatnog zakonodavstva, nejasnih procesa, pa čak i nepravilno prevedenih materijala i smjernica EU, koji ih čine još manje razumljivim, takođe bi trebalo da budu glavni prioriteti.

Radnicima i rukovodstvu potrebne su jasne vizije i ciljevi!

Jačanje sistema podrške za mala i srednja preduzeća – Manjim preduzećima može biti teško da samostalno sprovedu promjenu. U tom smislu, pomoć bi trebalo da obuhvata i finansijske inicijative i razvoj stručnosti i sposobnosti potrebnih za ovu promjenu. Podrška malim i srednjim preduzećima u implementaciji i izveštavanju o strategijama zaštite životne sredine, društvene odgovornosti i upravljanja (ESG) jedan je od primjera. Mala i srednja preduzeća i startap kompanije bi imali veliku korist od novih mjera, koje će takođe unaprijediti jedinstveno tržište, smanjiti oslanjanje na dobavljače i ubrzati tranziciju ka zelenijoj i digitalnoj ekonomiji. Potrebne su i konkretne politike, što uključuje i one koje jačaju otpornost, bore se sa kašnjenjem u plaćanju i promovišu solventnost.

Zaštita tržišta rada – „Twin“ tranzicija predstavlja sjajnu šansu za brojne nove, poželjne poslove. Kreiranje programa po konceptu „od posla do posla“ i povezivanje raspodjele sredstava za razvojne aktivnosti sa obezbjeđivanjem kvalitetnih poslova dva su od predloga ispitanika. Jedan preduslov koji obezbjeđuje uspjeh ovih procedura jeste izrada planova za nesmetan prenos korporativnih procesa sa ciljem održavanja radnih mjesta.

Osnovna ideja je da zaposleni koji ostanu bez posla treba odmah da počnu da rade negde drugdje, a njihova prethodna kompanija bi bila ta koja bi pokrenula proces prekvalifikacije.

Unapijređenje socijalnog dijaloga – Ključni prvi korak u stvaranju pravedne tranzicije je uviđanje značaja komunikacije sa radnicima i sindikatima na svim nivoima (sa poslodavcima, na nivou sektora ili ogranka, a na kraju i na nacionalnom nivou). Neće biti moguće primjeniti pretpostavke pravedne transformacije ili iznaći rešenja za izuzetno komplikovane izazove bez stalnog i zrelog socijalnog dijaloga. Zbog toga što će efekti ovih promjena direktno uticati na zaposlene, odnosno građane, sindikati i zaposleni moraju da se nametnu kompanijama, vladi i lokalnim samoupravama kao neophodni partneri u ovim procesima. Kako bi bili pravedni i korisni partneri donosiocima odluka na svim nivoima, sindikalni predstavnici moraju steći znanje i stručnost potrebnu za bavljenje ovim pitanjem. Država, kompanije i sindikati bi trebalo da budu daleko proaktivniji u predviđanju i rješavanju uticaja dvostruke tranzicije na društvo. Pored toga, država mora u dovoljnoj mjeri da podstakne socijalne partnere da se bave ovim pitanjima tako što će ponuditi finansijske podsticaje poslodavcima i promovisati dvosmjerni socijalni dijalog o njima. U ovoj oblasti, država takođe mora potpunije da uključi socijalnu dimenziju u strateške dokumente i javne politike.

Sindikati su saveznici radnika u ovoj „twin“ tranziciji!

Unaprijeđenje sistema kolektivnog pregovaranja – Bipartitni socijalni dijalog koji pokriva probleme u vezi sa „twin“ tranzicijom bi imao koristi od unaprijeđenih procedura i stvaranja okvira za kolektivno pregovaranje. Shodno tome, vlada bi trebalo da bude proaktivnija u promovisanju kolektivnog pregovaranja na sektorskom i individualnom nivou poslodavaca, ali i na nacionalnom nivou.

Svako svojim tempom, ali da niko ne bude izostavljen!

Unaprijeđenje energetske tranzicije – Mnogi proizvođači ulažu u dekarbonizaciju svojih tehnologija. Međutim, kako bi ove inicijative bile zaista efikasne, jeftini, obnovljivi izvori energije i efikasna strateška infrastruktura – ​​posebno transportne mreže koje su modifikovane kako bi odgovarale novoj paradigmi – moraju biti dostupni.

Vlada bi trebalo da osmisli politike koje bi povećale poljoprivrednu proizvodnju i oživele ruralne zajednice pružanjem finansijske pomoći, poreskih olakšica i zagarantovanom kupovinom robe od regionalnih proizvođača.

Zaštita ekologije – Treba staviti tačku na kontinuirano uništavanje životne sredine i primeniti politiku nulte tolerancije za nedozvoljenu izgradnju u nacionalnim parkovima, na obalama jezera, reka i morskim obalama. Imućni ljudi i velike korporacije su efikasno privatizovale javno zemljište, onemogućavajući da sadašnje i buduće generacije koriste ove resurse. Jedini uslov za stvaranje novih radnih mesta u oblastima poljoprivrede, energetike, proizvodnje hrane i zelene ekonomije je etičko, odgovorno i istinsko upravljanje konceptima zaštite životne sredine i održivog razvoja.

Ulaganje vremena i resursa – Osamdeset posto koraka koje su kompanije i država preduzeli kako bi sproveli „twin“ tranziciju zavisi od finansijskih sredstava i investicija. Iako nisu izričit preduslov, oni u velikoj meri ubrzavaju usvajanje inovacija i vreme koje je potrebno kako bi se videli rezultati. Kada je u pitanju „twin“ tranzicija, vreme predstavlja još jedan važan faktor. Pojedine industrije prolaze kroz brzu tranziciju, druge se suočavaju sa odloženom promenom zbog prirode industrije (poljoprivreda), dok neke prolaze kroz kontinuiranu promenu usled unaprijeđenih tehnologija i većeg kapaciteta radne snage.

Poslodavci su u obavezi da uvek štite prava radnika, ali su i sindikati u obavezi da aktivno koriste ova prava!

Podsticanje učešća radnika u odlučivanju – Ključno je da predstavnici radnika aktivnije učestvuju u socijalnom dijalogu i da prođu više obuka o Industriji 5.0 i Zelenom dogovoru. Poslodavci i sindikati moraju da sarađuju kako bi unaprijedili i proširili postojeću zakonodavnu strukturu u vezi sa konsultovanjem i informisanjem radnika.

Povećanje stepena sindikalizacije – ovim će se podstaći saradnja između različitih sindikalnih grupa koje rade pod istim krovom ili u istoj industriji, kao i ojačati osećaj pripadnosti kod radnika i poverenja radnika u sindikalni pokret. Uz unaprijeđenje funkcije sindikata radnjama preduzetim na nacionalnom nivou, potrebno je preduzeti radnje po pitanju odnosa između poslodavca i sindikata i pojačati vlastiti autoritet i reprezentativnost sindikata.

Često postavljana pitanja

• Da li je dvostruka tranzicija stvarna?

Da, digitalizacija kao proces počela je sa 4. industrijskom revolucijom, a peta je već u povoju. Peta industrijska revolucija se fokusira na ekološku efikasnost, odnosno korišćenje obnovljive energije, unaprijeđenu energetsku efikasnost, nultu karbonizaciju i zaštitu životne sredine. Dok su se prethodne revolucije fokusirale na masovnu proizvodnju, smanjenje troškova i rast prihoda, ova najnovija industrijska revolucija bavi se očuvanjem prirode i životne sredine ublažavanjem klimatskih promjena i smanjenjem emisije ugljenika.

• Da li to znači da će doći do gubitka radnih mjesta?

Nove promjene u svijetu rada podrazumjevaju nova radna mjesta koja zahtjevaju nove kompetencije, ali to ne mora da znači da ćemo se odmah suočiti sa povećanom nezaposlenošću. Suština je da nove tehnologije olakšavaju rad; ne dovode nužno do gubitka posla, već do potrebe za kvalifikovanim radnicima koji će nadgledati procese rada i njima upravljati; drugim rečima, to znači da će biti potrebe za drugačijim skupom vještina. Pojedine kategorije radnika koji neće moći da se prilagode promjenama neminovno će ostati bez posla, ali zato treba preduzeti mjere kako bi se spriječile ili ublažile ovakve situacije.

• Kako radnici mogu učestvovati u ovoj tranziciji?

Radnici mogu učestvovati u ovim procesima kroz procese konsultovanja sa poslodavcima. Međutim, kako bi mogli da učestvuju u odlučivanju, prvo moraju biti obavješteni o svim promjenama koje se dešavaju u kompaniji. To znači da rukovodstvo treba da obezbjedi blagovremen pristup smislenim i sveobuhvatnim ažuriranim informacijama o mogućem uticaju dvostruke tranzicije na ekonomski učinak kompanije, na poslove i uslove rada, kao i da radnici, preko svojih predstavnika, treba da zahtevaju da se sjedi i razgovara o očekivanim promjenama sa donosiocima odluka, što uključuje i najviše rukovodstvo, koje treba da uzme u obzir predloge i sugestije zaposlenih prilikom donošenja odluka.

• Kako sindikati mogu pomoći u ovim procesima?

Tokom ovog perioda tranzicije, socijalni dijalog i međusobna saradnja su od suštinskog značaja, sindikalizaciju treba ojačati, a sindikati treba da o sebi projektuju sliku moćnih organizacija spremnih da brane prava svojih članova. Veći stepen sindikalizacije će podstaći saradnju između različitih sindikata u istoj kompaniji ili sektoru, što će povećati osjećaj pripadnosti kod radnika i povjerenje u sindikat.

• Kako radnici mogu zaštititi svoja lična prava iz radnog odnosa?

Radnici mogu zaštititi svoja prava iz radnog odnosa na više načina. Jedan od načina je putem pisanog zahtjeva poslodavcu u kojem će se zahtjevati ostvarivanje prava ili otklanjanje povrede prava iz radnog odnosa sa kojom se radnik suočava. Drugi način zaštite prava jeste pred institucijama, inspektoratima, organima vlasti, itd, ili pred sudom u sudskim postupcima. Radnici svoja prava mogu zaštititi i preko sindikata, gdje se mogu učlaniti pojedinačno ili kolektivno kako bi zaštitili i ostvarili svoja prava.

• Da li ekološka tranzicija podrazumjeva bezbjedna i zdrava radna mesta?

Ekološka transformacija može pomoći da radna mjesta budu bezbjednija i zdravija. Usvajanje održivih metoda, smanjenje zagađenja i unaprijeđenje stanja životne sredine često su deo ove tranzicije, čime se može poboljšati kvalitet vazduha i vode. Ova poboljšanja mogu smanjiti opasnosti po zdravlje zaposlenih i učiniti radna mjesta bezbjednijim. Kao što je ranije rečeno, novi način rada je usredsređen na čovjeka i stavlja poseban akcenat na dobrobit zaposlenih, što uključuje ergonomiju i mentalno zdravlje, podstičući holističkiji pristup bezbjednosti na radnom mjestu. Dakle, ekološka tranzicija teži socijalnoj pravdi, unaprijeđenom kvalitetu života, uključujući bezbjedna i zdrava radna mjesta, kao i ekološkoj održivosti.

• Da li su sindikati spremni da se suoče sa digitalnom transformacijom?

Nova radna mjesta se u velikoj mjeri otvaraju usled razvoja novih tehnologija, tako da postoje čitave industrije kao što su IT, marketing, razne uslužne djelatnosti i drugo, koje tradicionalno nisu sindikalno organizovane. Globalizacija poslova, posebno putem interneta, omogućava radnicima da rade kao tzv. frilenseri, ili takozvani platformski radnici, koji rade na virtuelnim platformama. Sindikatima je izuzetno teško da dođu do ovih radnika. U tom kontekstu potrebna je fleksibilnost i samih sindikata, kako u pogledu načina rada, potpune modernizacije i digitalizacije, kroz pristup različitim digitalnim alatima koji bi im pomogli u radu, tako i u pogledu integracije ove vrste radnika, ne samo kao članova sindikata već i njihove integracije u upravljačku strukturu, odnosno u organe za upravu i odlučivanje u organizacijama.