(HR) TWINING

Preporuke za uspješne inicijative sudjelovanja zaposlenika u odlučivanju i zajedničkog socijalnog dijaloga

Iako je prelazak na digitalno neizbježan, on je također neophodan. Prednosti ove tranzicije za radnike i društvo u cjelini mogu se ostvariti samo ukoliko su ove procedure otvorene, inkluzivne i daju priliku svima koji su zainteresirani da sudjeluju i doprinesu. Kako bi se osiguralo da su troškovi i koristi pravedno raspoređeni na svaki sektor društva, neophodno je da se „twin“ tranzicija provede na pravedan i pravičan način.

Glavni prioriteti su:

• Održavati trenutnu razinu zaposlenosti,
• Osigurati prekvalifikaciju zaposlenika u cilju stjecanja novih vještina i
• Postarati se da nitko ne bude isključen niti izostavljen tijekom čitavog razdoblja tranzicije.

U cilju borbe protiv klimatskih promjena i unaprjeđenja dugoročne održivosti, „twin“ tranzicija nastoji  smanjiti utjecaj industrijske aktivnosti na okoliš.

Postarati se da nitko ne bude isključen niti izostavljen tijekom čitavog razdoblja tranzicije.

Analizirajući sva dostavljena izvješća iz partnerskih zemalja, možemo izvući određene zaključke koji su opći i koji se uopćeno mogu primijeniti u razdoblju „twin“ tranzicije. Zaposlenici i oni koji su pogođeni moraju biti uključeni u proces od samog početka.

Još jedan prioritet jeste osigurati da ove akcije pomažu lokalnim zajednicama i okolišu u cjelini, kao i radnicima i kompanijama.

Kako bi se osiguralo da su njihovi problemi uzeti u obzir i da mogu sudjelovati u odlučivanju, radnici na raspolaganju imaju nekoliko metoda za dijalog, konzultiranje i uključivanje.

Pristup s fokusom na čovjeka – Procesi tranzicije moraju biti usredotočeni na pojedinca/građanina ili na čovjeka, kako bi bili pravedni; aktivnostima se također mora upravljati odgovorno i održivo kako bi se osiguralo da svi imaju jednake mogućnosti. Sve aktivnosti digitalne i zelene tranzicije na različite načine utječu na radnike. Kao rezultat toga, neke od ključnih faza ove tranzicije uključuju prekvalifikaciju i obuku zaposlenika u okviru poslovanja; komunikaciju sa širom javnošću, s određenim ljudima ili zajednicama; i širenje informacija u vezi sa pravima, odgovornostima, beneficijama i zakonima koji se primjenjuju na svakog pojedinca dok se industrija kreće ka Industriji 5.0.

Javno-privatna partnerstva, programi obuke i državno zakonodavstvo mogu biti od velike pomoći u osiguravanja da niti jedan radnik ne bude izostavljen i da radnici budu spremni za ovu promjenu paradigme.

Pripremanje naših radnika – Dok je možda pojedinim radnicima pruženo ono što im je neophodno za   prilagođavanje promjenama u tehnologiji i okruženju, drugima je potrebna veća pomoć u vidu obrazovanja, prekvalifikacije i stjecanja novih vještina.

Odgovarajuće strategije i smjernice – trebalo bi napraviti koherentne i dobro osmišljene Smjernice za „twin“ transformacije, posebno u pogledu promjene radnog mjesta i okruženja koja je ishod toga. Radnicima i rukovodstvu potrebni su ne samo jasna vizija i visoki ciljevi u ovoj fazi tranzicije, već i konkretni akcijski planovi i rješenja koja se predlažu za najugroženije sektore gospodarstva, geografska područja ili društvene skupine. Unaprjeđenje neadekvatnog zakonodavstva, nejasnih procesa, pa čak i nepravilno prevedenih materijala i smjernica EU, koji ih čine još manje razumljivim, također bi trebali biti glavni prioriteti.

Radnicima i rukovodstvu potrebne su jasne vizije i ciljevi!

Jačanje sustava potpore za mala i srednja poduzeća – Manjim poduzećima može biti teško da samostalno provedu promjenu. U tom smislu, pomoć bi trebala obuhvaćati i financijske inicijative i razvoj stručnosti i sposobnosti potrebnih za ovu promjenu. Potpora malim i srednjim poduzećima u implementaciji i izvještavanju o strategijama zaštite okoliša, društvene odgovornosti i upravljanja (ESG) jedan je od primjera. Mala i srednja poduzeća i startup kompanije bi imale veliku korist od novih mjera, koje će također unaprijediti jedinstveno tržište, smanjiti oslanjanje na dobavljače i ubrzati tranziciju ka zelenijoj i digitalnoj ekonomiji. Potrebne su i konkretne politike, što uključuje i one koje jačaju otpornost, bore se s kašnjenjem u plaćanju i promoviraju solventnost.

Zaštita tržišta rada – „Twin“ tranzicija predstavlja sjajnu šansu za brojne nove, poželjne poslove. Kreiranje programa po konceptu „od posla do posla“ i povezivanje raspodjele sredstava za razvojne aktivnosti s osiguravanjem kvalitetnih poslova dva su od prijedloga ispitanika. Jedan preduvjet koji osigurava uspjeh ovih procedura jeste izrada planova za neometan prijenos korporativnih procesa sa ciljem održavanja radnih mjesta.

Osnovna ideja je da zaposlenici koji ostanu bez posla trebaju odmah početi raditi negdje drugdje, a njihova prethodna kompanija bi bila ta koja bi pokrenula proces prekvalifikacije.

Unaprjeđenje socijalnog dijaloga – Ključni prvi korak u stvaranju pravedne tranzicije je uviđanje značaja komunikacije s radnicima i sindikatima na svim razinama (s poslodavcima, na razini sektora ili ogranka, a na kraju i na nacionalnoj razini). Neće biti moguće primjeniti pretpostavke pravedne transformacije ili iznaći rješenja za iznimno komplicirane izazove bez stalnog i zrelog socijalnog dijaloga. Zbog toga što će efekti ovih promjena direktno utjecati na zaposlenike, odnosno građane, sindikati i zaposlenici se moraju nametnuti kompanijama, vladi i lokalnim samoupravama kao neophodni partneri u ovim procesima. Kako bi bili pravedni i korisni partneri donositeljima odluka na svim razinama, sindikalni predstavnici moraju steći znanje i stručnost potrebnu za bavljenje ovim pitanjem. Država, kompanije i sindikati bi trebali biti daleko proaktivniji u predviđanju i rješavanju utjecaja dvostruke tranzicije na društvo. Pored toga, država mora u dovoljnoj mjeri poticati socijalne partnere da se bave ovim pitanjima tako što će ponuditi financijske poticaje poslodavcima i promovirati dvosmjerni socijalni dijalog o njima. U ovom području, država također mora potpunije uključiti socijalnu dimenziju u strateške dokumente i javne politike.

Sindikati su saveznici radnika u ovoj „twin“ tranziciji!

Unaprjeđenje sustava kolektivnog pregovaranja – Bipartitni socijalni dijalog koji pokriva probleme u vezi s „twin“ tranzicijom bi imao koristi od unaprjeđenih procedura i stvaranja okvira za kolektivno pregovaranje. Shodno tome, vlada bi trebala biti proaktivnija u promoviranju kolektivnog pregovaranja na sektorskoj i individualnoj razini poslodavaca, ali i na nacionalnoj razini.

Svako svojim tempom, ali da nitko ne bude izostavljen!

Unaprjeđenje energetske tranzicije – Mnogi proizvođači ulažu u dekarbonizaciju svojih tehnologija. Međutim, kako bi ove inicijative bile zaista učinkovite, jeftini, obnovljivi izvori energije i učinkovita strateška infrastruktura – ​​posebno transportne mreže koje su modificirane kako bi odgovarale novoj paradigmi – moraju biti dostupni.

Vlada bi trebala osmisliti politike koje bi povećale poljoprivrednu proizvodnju i oživjele ruralne zajednice pružanjem financijske pomoći, poreznih olakšica i zagarantiranom kupnjom robe od regionalnih proizvođača.

Zaštita ekologije – Treba staviti točku na kontinuirano uništavanje okoliša i primjeniti politiku nulte tolerancije za nedozvoljenu izgradnju u nacionalnim parkovima, na obalama jezera, rijeka i morskim obalama. Imućni ljudi i velike korporacije su učinkovito privatizirale javno zemljište, onemogućavajući da sadašnje i buduće generacije koriste ove resurse. Jedini uvjet za stvaranje novih radnih mjesta u područjima poljoprivrede, energetike, proizvodnje hrane i zelene ekonomije je etičko, odgovorno i istinsko upravljanje konceptima zaštite okoliša i održivog razvoja.

Ulaganje vremena i resursa – Osamdeset posto koraka koje su kompanije i država poduzeli kako bi proveli „twin“ tranziciju ovisi od financijskih sredstava i investicija. Iako nisu izričit preduvjet, oni u velikoj mjeri ubrzavaju usvajanje inovacija i vrijeme koje je potrebno kako bi se vidjeli rezultati. Kada je u pitanju „twin“ tranzicija, vrijeme predstavlja još jedan važan faktor. Pojedine industrije prolaze kroz brzu tranziciju, druge se suočavaju s odloženom promjenom zbog prirode industrije (poljoprivreda), dok neke prolaze kroz kontinuiranu promjenu uslijed unaprijeđenih tehnologija i većeg kapaciteta radne snage.

Poslodavci su u obavezi da uvek štite prava radnika, ali su i sindikati u obavezi da aktivno koriste ova prava!

Poticanje sudjelovanja radnika u odlučivanju – Ključno je da predstavnici radnika aktivnije sudjeluju u socijalnom dijalogu i prođu više obuka o Industriji 5.0 i Zelenom dogovoru. Poslodavci i sindikati moraju surađiveti kako bi unaprijedili i proširili postojeću zakonodavnu strukturu u vezi s konzultiranjem i informiranjem radnika.

Povećanje stupnja sindikalizacije – ovim će se potaći suradnja između različitih sindikalnih grupa koje rade pod istim krovom ili u istoj industriji, kao i ojačati osjećaj pripadnosti kod radnika i povjerenja radnika u sindikalni pokret. Uz unaprjeđenje funkcije sindikata radnjama poduzetim na nacionalno razini, potrebno je poduzeti radnje po pitanju odnosa između poslodavca i sindikata i pojačati vlastiti autoritet i reprezentativnost sindikata.

Često postavljana pitanja

• Je li dvostruka tranzicija stvarna?

Da, digitalizacija kao proces počela je s 4. industrijskom revolucijom, a peta je već u povoju. Peta industrijska revolucija se fokusira na ekološku učinkovitost, odnosno korištenje obnovljive energije, unaprijeđenu energetsku učinkovitost, nultu karbonizaciju i zaštitu okoliša. Dok su se prethodne revolucije fokusirale na masovnu proizvodnju, smanjenje troškova i rast prihoda, ova najnovija industrijska revolucija bavi se očuvanjem prirode i okoliša ublažavanjem klimatskih promjena i smanjenjem emisije ugljika.

•  Znači li to da će doći do gubitka radnih mjesta?

Nove promjene u svijetu rada podrazumijevaju nova radna mjesta koja zahtijevaju nove kompetencije, ali to ne mora značiti da ćemo se odmah suočiti s povećanom nezaposlenošću. Suština je da nove tehnologije olakšavaju rad; ne dovode nužno do gubitka posla, već do potrebe za kvalificirnim radnicima koji će nadgledati procese rada i njima upravljati; drugim riječima, to znači da će biti potrebe za drugačijim skupom vještina. Pojedine kategorije radnika koji  se neće moći prilagoditi promjenama neminovno će ostati bez posla, ali zato treba poduzeti mjere kako bi se spriječile ili ublažile ovakve situacije.

• Kako radnici mogu sudjelovati u ovoj tranziciji?

Radnici mogu sudjelovati u ovim procesima kroz procese konzultiranja s poslodavcima. Međutim, kako bi mogli sudjelovati u odlučivanju, prvo moraju biti obaviješteni o svim promjenama koje se dešavaju u kompaniji. To znači da rukovodstvo treba osigurati pravodoban pristup smislenim i sveobuhvatnim ažuriranim informacijama o mogućem utjecaju dvostruke tranzicije na ekonomski učinak kompanije, na poslove i uvjete rada, kao i da radnici, preko svojih predstavnika, trebaju zahtijevati da se sjedi i razgovara o očekivanim promjenama s donositeljima odluka, što uključuje i najviše rukovodstvo, koje treba uzeti u obzir prijedloge i sugestije zaposlenika prilikom donošenja odluka.

• Kako sindikati mogu pomoći u ovim procesima?

Tijekom ovog razdoblja tranzicije, socijalni dijalog i međusobna suradnja su od suštinskog značaja, sindikalizaciju treba ojačati, a sindikati trebaju o sebi projektirati sliku moćnih organizacija spremnih obraniti prava svojih članova. Veći stupanj sindikalizacije će potaći suradnju između različitih sindikata u istoj kompaniji ili sektoru, što će povećati osjećaj pripadnosti kod radnika i povjerenje u sindikat.

• Kako radnici mogu zaštititi svoja osobna prava iz radnog odnosa?

Radnici mogu zaštititi svoja prava iz radnog odnosa na više načina. Jedan od načina je putem pisanog zahtjeva poslodavcu u kojem će se zahtijevati ostvarivanje prava ili otklanjanje povrede prava iz radnog odnosa s kojim se radnik suočava. Drugi način zaštite prava jeste pred institucijama, inspektoratima, tijelima vlasti, itd, ili pred sudom u sudskim postupcima. Radnici svoja prava mogu zaštititi i preko sindikata, gdje se mogu učlaniti pojedinačno ili kolektivno kako bi zaštitili i ostvarili svoja prava.

• Podrazumijeva  li ekološka tranzicija sigurna i zdrava radna mjesta?

Ekološka transformacija može pomoći da radna mjesta budu sigurnija i zdravija. Usvajanje održivih metoda, smanjenje onečišćenja i unaprjeđenje stanja okoliša često su dio ove tranzicije, čime se može poboljšati kvaliteta zraka i vode. Ova poboljšanja mogu smanjiti opasnosti po zdravlje zaposlenika i učiniti radna mjesta sigurnijim. Kao što je ranije rečeno, novi način rada je usredotočen na čovjeka i stavlja poseban akcent na dobrobit zaposlenika, što uključuje ergonomiju i mentalno zdravlje, potičući holističkiji pristup sigurnosti na radnom mjestu. Dakle, ekološka tranzicija teži socijalnoj pravdi, unaprijeđenoj kvaliteti života, uključujući sigurna i zdrava radna mjesta, kao i ekološkoj održivosti.

• Jesu li sindikati spremni sučiti se s digitalnom transformacijom?

Nova radna mjesta se u velikoj mjeri otvaraju uslijed razvoja novih tehnologija, tako da postoje čitave industrije kao što su IT, marketing, razne uslužne djelatnosti i drugo, koje tradicionalno nisu sindikalno organizirane. Globalizacija poslova, posebno putem interneta, omogućava radnicima da rade kao tzv. freelanceri, ili takozvani platformski radnici, koji rade na virtualnim platformama. Sindikatima je iznimno teško doći do ovih radnika. U tom kontekstu potrebna je fleksibilnost i samih sindikata, kako u pogledu načina rada, potpune modernizacije i digitalizacije, kroz pristup različitim digitalnim alatima koji bi im pomogli u radu, tako i u pogledu integracije ove vrste radnika, ne samo kao članova sindikata već i njihove integracije u upravljačku strukturu, odnosno u tijela za upravu i odlučivanje u organizacijama.